Cadlag kao naziv ovog projekta vuče svoje korijene iz matematike, a definicija bi bila “funkcija f(t) koja je neprekidna s desne strane, a u svakoj točki ima limes s lijeve strane”.
Ovo je zvučni projekt za koji su zaslužni članovi grupa PureH, Extreme Smoke 57, Dodecahedragraph i Earslaughter. Utjecaji koji njeguju spomenuti izvođači su prilično šareni, od gri(n)dcorea do ekskperimentalne glazbe i elektroničke manipulacije zvukom u kakofoničnom obliku. Album je dostupan u nekoliko formata: kao audio kazeta, VHS kazeta ili magnetofonska vrpca te sadrži dvije pjesme ukupnog trajanja četrdesetak minuta. Prva je snimljena kao live projekt u Ljubljani na Noise festivalu, a druga na festivalu Trbovlje New Media Festival.
Buka koju ova grupa/projekt stvara definitivno je nesvakidašnji način prezentacije zvučne kulise, ali u startu moram reći da nisam siguran koliko će biti dopadljivo bilo kome tko nije duboko u glazbi. I to baš u industrialu, gdje su ovakvi zahvati ipak ono s čime se poklonici tog žanra definitivno mogu poistovjetiti. Cadlag Live Tape mi je pobudio isto neobično stanje toka svijesti, jednako onom kad sam prvi put poslušao legendarnu “Autobahn” s istoimenog albuma grupe Kraftwerk. Koliko pjesma “Autobahn” govori o dosadi prilikom vožnje autoputom, takvu priču priča i ovaj album, gdje spomenuti autoput u pjesmama Cadlaga postaje vožnja svemirom. Na tom putu možemo percipirati sve one zvukove koji se događaju prilikom lansiranja rakete koja će krenuti u istraživanje. Prvu pjesmu na ovom albumu, “Infundibulum” možemo promatrati kao pripremu za lansiranje i sve nevolje koje takav projekt nosi i to sve do trenutka dok raketa nije otišla prema nebu. Posebno je upečatljiv sam završetak prve pjesme, kao da ostavlja dojam tipičnog uzbuđenja koje ide uz odbrojavanje i lansiranje. Druga pjesma “Speculum” u trajanju od dvadeset tri minute, kojom ovaj album završava, stvara mi sliku svemira kojom raketa putuje u istraživanju nečeg novog. Tako možemo opisati i zvuk na ovom albumu, čiji zvučni zid svojom sirovošću ruši sve granice pred sobom.
Ovakve igre sa zvukom i njihovim eksperimentiranjem, definitivno čine ovaj album svježim izdanjem u regiji. Koliko god sadrži u svojim dijelovima buku kojom bih Cadlag mogao usporediti s grupom Big Black ili kakofoničnu notu Einstürzende Neubautena, Cadlag vas fura na drugi način. Možda bih ovaj live najviše mogao komparirati s grupom Throbbing Gristle koji imaju podjednaku dozu kakofoničnih suzvučja, ponajbolje izraženih na albumu “The Second Annual Report of Throbbing Gristle”. Ali Throbbing Gristle ipak imaju puno više melodioznosti, pa čak i nježnosti u svojim pjesmama. Cadlag su svojom glazbenom podlogom nervozniji i grublji, a anksiozno stanje slušatelja nakon preslušanog albuma doživljava svoj klimaks.
Cadlag kao glazbeni projekt je definitivno nešto što će slušatelja koji se dokopa ovog materijala oduševiti. Ali samo ako se ciljano pronašao u usporedbi s jednako ekscentričnim izvođačima spomenutim i u ovoj recenziji. Velikoj većini, koja glazbu gleda kroz prizmu standardnih rock obrazaca, ovaj projekt neće biti zanimljiv, štoviše nisam siguran da će i tražiti način kako da dođu do njega. Slovenija je uvijek imala eksperimentalne izvođače, koje su svojim umijećem sviranja i koketiranja s različitim glazbenim pravcima rušili tabue i predrasude. Dovoljno se je sjetiti Laibacha i Borghesie svojim glazbenim pristupom, gdje niti u jednom trenutku nisu odavali priznanje tuzemnim glazbenim pravcima. Cadlag Live Tape je isto takav projekt, koji će svoju populaciju i interes naći po Europi i svijetu.